Anselm Gruen - Anđeo istinoljubivosti
S njemačkog preveo i pripremio: fra Ivo Jurišić
Četvrtak, 18. studenog 2010.
Istinskim nazivamo čovjeka koji je u sebi nepatvoren.
Isus je rekao za Natanaela: „evo istinskoga Izraelca“, čovjeka bez dvoličnosti. On ne živi od proračunatosti nego od svoje nutarnje istine. On je slobodan od nagona, slobodan je od diplomacije, slobodan je od razmišljanja kako bi se bolje prodao pred drugima. On živi u skladu sa samim sobom. On je autentičan: kaže što misli i djeluje kao što osjeća.
On ne strahuje da ga ne prepoznaju. On se pojavljuje onakav kakav jest jer on stoji iza svega što je sadržano u njemu. On ništa ne sakriva jer i nema što sakrivati, jer sve što je u njemu i smije biti tako kao što jest.
Istinoljubiv čovjek je uvijek i slobodan čovjek, jer „samo će vas istina osloboditi“ kaže Isus.
Danas je tako puno ljudi koji uzmiču pred istinom o sebi. Oni strahuju pojaviti se pred zbiljom svoga srca; uspaniče se ako nekada moraju utihnuti jer u toj tišini moglo bi nešto za njih neugodno iskrsnuti. Zato se oni moraju nečim neprestano zabavljati samo da izbjegnu istinu o sebi. Stalno osjećaju hajku i potjeru za petama. Najgore što im se može dogoditi je trenutak u kojem se ništa ne događa, upravo zato što bi se u tome trenutku mogla objelodaniti njihova vlastita istina.
Tko vlastitu istinu izbjegava, tko je ne želi priznati, tome treba mnogo energije da istinu o sebi sakrije pred drugima.
On stalno mora razmišljati što bi to drugi o njemu mogli misliti. Stalno si razbija glavu oko toga što bi trebao reći da bolje prođe kod drugih, da drugi ne razmišljaju o njegovoj psihičkoj strukturi, da ne razmišljaju o njegovim potisnutim nagonima ni o njegovim kompleksima. Uznemireno moraju svaku svoju riječ preispitati da ne bi odala kakav neurotski kompleks ili karakternu mrlju.
Na klasičnom grčkom jeziku istina je aletheia, što znači otkrivenost bitka, jasna pojava onoga što jest. Istina je uklanjanje pokrivala pa vidimo ono stvarno, zbiljsko.
Tko istinoljubivo živi taj ništa ne skriva. Kod njega je otvoreno ono što jest, vidljivo i pristupačno svima.
Anđeo istinoljubivosti uvijek ti otvara oči za tvoju istinsku zbilju. Anđeo ti sklanja zavjesu što sve zaklanja ili prikriva. On te oslobađa da ne moraš sve gledati kroz određene naočale. Možda imaš tamne naočale koje ti sve iskrivljuju pa vidiš samo ono negativno ili pak nosiš ružičasto-crvene kroz koje ne vidiš ni ljude ni njihove probleme pa im stalno nešto predbacuješ (da su lijeni, glupi, zlobni) da bi ti mogao komotnije živjeti.
Anđeo istinoljubivosti skinut će ti sve naočale što ti izokreću stvarnost. Anđeo će ti pokazati ono istinsko.
Pošalje li Bog duši anđela ona će biti osposobljena prepoznati istinu, kaže Meister Eckhart.
Istinoljubiv čovjek prisiljava nas da se suočimo sa istinom svoga srca. U blizini istinoljubiva čovjeka ne možemo ništa skrivati. Ali i ne moramo se više pretvarati! Smoći ćemo hrabrosti i pokazati svoju vlastitu istinu.
Kad je Isus govorio, nisu se mogli pritajiti nečisti duhovi koji su čovjekov um zamračivali tmurnim mislima i trovali mu duh zlim nakanama. Izvučeni su na vidjelo Isusovom riječju.
Tako nam opisuje sv. Marko Evanđelist: kad je Isus po prvi put propovijedao u sinagogi tada je glasno povikao nečisti duh iz nekoga čovjeka: „što ti imaš s nama … znam tko si … došao si nas uništiti!“.
Osjetio je da se ne može više prikrivati kritičkim i ironičnim izrazima pa se pokazao. Morao se suočiti s istinom, a to je za njega značilo izaći iz čovjeka i ostaviti ga slobodnoga.
Istinoljubivost Isusova oslobađa ljude od nečistih duhova, koji izvrću i krivotvore istinu, a ljudi ozdravljaju. Tako postaju istinski pravim, istinoljubivim ljudima.
Želim ti anđela istinoljubivosti da možeš biti posve takav kakav si u temelju svoga bića, da ljude koji su oko tebe uzmogneš oslobađati za istinu.
Istina je sklad između subjekta i objekta, te između stvari i razuma u spoznaji.
Želim ti da budeš potpuno u skladu sa zbiljom svoga života!